Kryštof Bernat dugo je stajao između dva svijeta. S jedne strane glazba — napisao je desetke pjesama i surađivao s međunarodnim producentima. S druge strane pisanje — započeo je nekoliko knjiga i fascinirala ga je teorija drame. No svijet oko njega stalno ga je tjerao da izabere: glazbenik ili pisac. “Osjećao sam ogroman pritisak koji je iz godine u godinu rastao. Trebalo mi je rješenje,” kaže Kryštof. Zato je počeo eksperimentirati. Isprva samo za sebe — kombinirao je svoju glazbu i očeve slike u male multimedijske priče. Nešto je nedostajalo, pa je dodao tekst. Ubrzo je otkrio da, kada je tekst precizno usklađen s glazbom, može pobuditi puno snažnije emocije. Postupno je shvatio da se ne radi samo o njegovu osobnom umjetničkom izrazu. Svatko može naučiti ovaj oblik pripovijedanja — ako dobije prave alate. Tako je nastao Wizionary.
